Spona ili kopula se more izostaviti, ako je predreciva. Spona se zvećega izostavlja u stilski markiranom tekstu, komu daje živost.

Zderan, potrt, ubog kot sanskilot … MMM-J 99

Vrsti predikatnoga imena

Predikatno ime more biti: imenica, pridjev, imenička zamje­ni­ca, pridjevna zamjenica, broj :

– imenica: Pop je vam otac i mati … MMM J 120 – Nij to vkanjba, nij to laž ! MMM J 120 – Svi muži, ki su bili vojaki … IB-P 32

– pridjev: Bilo je deset uri na večer … ter su bile u selu sve klupi pred hižami prazne. IH-PS 18 – … da sam mu tako spodoban i da smo si slični. JČ-SS 49 – Ferdi je bio naime svemu kriv … AB-SL 191

– imenička zamjenica: Spasitelj si ti. razg. – To sam samo ja. razg. – Sad nije bila ona. razg. – On je bio nigdor. razg.

– pridjevna zamjenica: Pozdravljeno budi od nas najlipše Ditešce, mi smo tvoji, a ti si na š, preželjni Jezuše. KN 474 – Znamda je i tvoj sin takov. IB-P 13 – Pop je s vami, pop je vaš ! MMM J 120

Prilog, prijedložni i padežni izraz kot predikatno ime

Predikatno ime more biti i prilog, prijedložni izraz, padežni izraz.

– Prilog :

Od Toronta do slapov nije jako daleko. JČ-SS 27 – Ar onda u mnogi općina već nij lipo. IH-VM 90 – Koč-toč su i oni nek zabludili u nju, a onda je nek stati se bilo teško. IB-P 63

– Prijedložni izraz :

Sve je bilo u cvijeću. razg. – Zakoni su još u valjanosti. razg. – Rano smo bili na noga. razg. – Ali sve je u uredbi. IB-P 119

Padežni izraz u genitivu kot predikatno ime

Predikatno ime more biti i padežni izraz, sastavljen od imenice i pridjeva u genitivu, kim se označava kakvo svojstvo subjekta.

Bila je mirna, svenek dobre volje, a ča ju je razlikovalo od drugih žen, nikada nije bila znatiželjna. JČ-SS 11 – Čini zmožna djela rukom svojom; rasprši one, ki su ohologa srca. NZ 143 – On je neobično žilave naravi. IH-HR 70

Genitiv pripadanja

Genitivni izraz more izricati pripadanje.

Stan je oca. razg. – Ovi lapti su mojega brata. razg.

Genitiv pripadanja i posvojni pridjev

Ako se pripadanje izriče samom imenicom u genitivu, se ta imenica preoblikuje u posvojni pridjev.

Stan je oca. → Stan je očev.
Poznanci su sestre. → Poznanci su sestrini.
Kišobran je žene. → Kišobran je ženin.

Predikatno ime u dativu

Predikatno ime more biti izraz u dativu, ki izriče isto kot prijedložni izraz s kot ili za.

Ne bojte se, ar nut nazvišćujem vam veliko veselje, ko će biti svemu narodu. [… ko će biti za vas narod.] NZ 145 – To je tebi. [To je za tebe.] razg.

Infinitiv kot predikatno ime

Predikatno ime more biti i infinitiv uz kopulu u 3. l. jd. Takovim predikatnim imenom se izriče, da triba, mora, more biti ono, ča znači glagol s infinitivom.

Ocu je mučat,/ Sin jur zapovida. MMM-J 178 – Ča nam je dakle činiti ? NZ 148 – Bogu služit, to je kraljevati ! MMM-J 227 – Iz štale je čuti nekakovo gibanje. AB-SL 11

Neizrečeni predikat