Fonemi se realiziraju u glasovnom lancu (u tekućem govoru) na različne načine:

a) Fonemi se ostvaruju na svenek (približno) isti, nepreminjeni način. Za gradišćanskohrvatski je na primjer karakteristično apikalno /r/; njegov izgovor ne odvisi od glasovne okolice, npr. roža, jutro, dobar. Odzgor smo upozorili na to, da je govornikov, ki izgovaraju uvularno / R /, svejedno u koj poziciji ono stoji. Njegov izgovor takaj ostaje svenek isti.

b) Na kraju riči (pred početkom druge) izgovaraju se pred zvučnimi glasi (šumniki, sonanti, vokali) /č c/ zvučno, npr. rič je [rȋdž je], otac i majka [òtādz i májka]. Alofon [ņ] fonema /n/ javlja se pred velarnimi suglasniki v. § 10.

c) Fonemi se neutraliziraju u neki (slabi) pozicija. Takove pozicije su konac riči i početak nove (unutar izreke i na kraju izreke) i grupe šumnikov. U grupi šumnikov odredjuje poslidnji suglasnik udio zvuka cijele grupe. Dokle u gornji primjeri sa /č c/ nastaju alofoni, se drugi fonemi pretvaraju u svoje zvučne i bezvučne parnike, npr. voz [vȏs], hlib [xlȋp] v. § 10. Postojeći fonemi se moru i sasvim asimilirati, npr. od divojke [odivójke], ili preminu svoje artikulacijsko mjesto u odvisnosti od fonema, ki im slijedi, npr. on bi [ȏm bi].

d) O svi načini asimilacije, o ostali fonetski i fonološki pojava kot o ispadanju glasov itd. v. §§ 76-79.