Neki prilogi se danas u ghkj. već ne hasnuju:

a) ča, če, čar, čer (= tja, tija ) u značenju ‘čak, sve do’: od ranoga čuvanja ča do noći B/P-DV 94, ča do smrti LB-HZ 130 – če do vrha Šl 42, od sudske hiže Pilatuša čar do briga Kalvarije LB-HZ 382 – od prve nedilje adventa čer do korizme B/P-DV 113.
Petar Skok misli, da se „pomiješao domaći prilog tja > ća + r < -že s madž. csak ; u čer ostaje neobjašnjeno.“ Etimologijski rječnik..., I/289 ;

b) gor iz nj. gar = uopće: ki se nisu pravo ali gor ne spovidali LB-HZ 60,

c) libud u značenju ‘kakov-takov, nekakov’: zarad libud kakovoga uzroka EK-ČP 80 – ako človik neg svoje grihe libud kako spovi EK-ČP 404.