Ograničenja u podiljenju suglasnikov s obzirom na različna akustična i artikulacijska svojstva
Razlikovanje suglasnikov po zvučnosti
U odnosu na zvučnost djeluje konsekventno pravilo, da a) u grupi suglasnikov unutar jedne riči poslidnji suglasnik odredjuje zvučnost grupe, i b) da se prik granic riči zvučnost redi po zvučnosti sljedeće riči. Sonanti i vokali ada prouzrokuju zvonkost (sonornost) prethodnih šumnikov v. § 64. Na apsolutnom završetku su sve grupe šumnikov bezvučne.
bezvučni šumniki | t | ť | c | č | f | s | š | k | x | |
zvučni šumniki | b | d | ď | z | ž | g |
Kot vidimo, ne postoju kod svih šumnikov pari. Nij slučaj, da je već bezvučnih nego zvučnih šumnikov. To odgovara općemu zakonu jezične ekonomije: markirani (označeni) fonemi su rjedji nego nemarkirani.
Napomena: /j/ i /v/ se gledaju (po njevoj funkciji) kot sonanti.
Unutar riči su grupe šumnikov zvučne ili bezvučne: ru pčić (rubac), ubo štvo (ubog), trga dba (trgati), ženi dba (ženiti), svido džba (svidočiti), gla tki (gladak), mu ški (muž), vre pca (vrebac), ra šč istiti (raz-), potsvist (pisano podsvist), po tšiti (pisano podšiti), o tšantati (pisano odšantati), i sciditi (iz-) itd.
Kot moremo viditi iz primjerov, se asimilacija <d> pred <s, š> ne zrcali u pismu. Pravopisnih odstupanj imamo i kod posudjenic, npr. postdiplomski.
Razlikovanje suglasnikov po mjestu tvorbe
/s z/ se asimiliraju pred palatalnimi suglasniki u /š ž/: iščekivati (iz-čekivati), iščrpiti se (prema izajti, izbadati), mišlju (misao), svitlošću (svitlost), gušćara (gust), pažnja (paziti), pažljiv, prošnja (prositi).
Odstupanje: To pravilo ne valja svenek pred sufiksom -ljiv (uz pažljiv nalazimo i pazljiv, dalje ugrizljiv, gruzljiv).
Asimilacijsko pravilo ne valja, kad med /z/ prefiksa i /ľ/ osnove postoji morfemska granica, npr. iz-ljati, raz-ljutiti se.
Do disimilacije velarnih eksplozivov g k u [x] dolazi pred g k: lagak lahka, mekak mehka, žukak žuhka.
Nazali se asimiliraju po mjestu tvorbe, npr. hìmba, hìmben (prema hȋnjiti), stàmbeni (prema stȃn), jedanput [jèdāmpȗt], jedankrat [jèdāņkrȃt]. U hinjba (takaj prema hinjiti) se ne vrši asimilacija, ar ne postoji palatalno /m’/.
Kod riči iz hstj. se jednači (asimilira) /x/ sa sljedećim palatalom, npr. trbùščić od trbuh, prisp. ali ghkj. 3. l. jd. prez. dȑhće.