Podatki iz novin omogućuju i predstavljanje riči po njevoj dužini, izraženoj brojem slov.

Ovo podiljenje kaže osebujnost ghkj., ali istovrimeno i novinskih tekstov. Karakteristično je, da je broj riči s dvimi slovami najveći (najfrekventnije su: je, da, se, na, za, su, iz, po, to, od). Broj riči s trimi slovami je znatno manji (primjeri: ali, kao [kot], još, jur, sve, već). Med timi dvimi veličinami leži broj riči s jednom slovom (najfrekventnije riči uopće su: i, u, druge jednoslovne riči su: a, s, o, k). Te osebine moremo gledati općenito kot tipične za gradišćanskohrvatski jezik. Broj riči s četirimi do osam slov se kreće negde u istoj visini (4 slove: kako, nije, pred, samo, Beču; 5 slov: ljeta, rekao, svoje, dakle, grupe; 6 slov: Hrvati, minuti, manjin, mjesto, jezika itd.). To je po svem karakteristika novinskoga jezika, u kom su dužičke riči relativno brojne. U beletristiki bi se vjerojatno moralo računati s jačim opadanjem krivulje.