Ki rečenični dio će nositi već, a ki manje informacije, to odvisi od konteksta ili situacije: jednoč ćedu jedni rečenični dijeli nositi već informacije, a drugi put drugi. U primjeru:

Jane se je pridružila mojemu izboru. JČ-SS 59

je tema Jane, ako se pita: Čemu se je Jane pridružila? Jane je rema, ako se pita: Gdo se je pridružio mojemu izboru? Tako je i u primjeru:

Točno se spominjam tvojih riči. AŠ-ZD 61

Ako se ne zna samo to, kako se spominjam tvojih riči, onda je točno rema, a sve ostalo – ar je poznato, znano – je tema. Ako je poznato, da se točno spominjam, a ne zna se, čega se spominjam, onda je točno se spominjam tema, a tvojih riči rema.

Redoslijed jedinic iskaza (tema, rema)