Kadakoč se rečenica ne more razumiti iz nje same, iz samih riči, ke su u njoj, nego je za razumivanje rečenice potribna širja cjelina. Takova širja cjelina naziva se diskurz (tekst). To znači, da se analiza rečenice kadakoč nastavlja u sintaksi diskurza ili drugačije rečeno: u sintaksi teksta. Tako se rečenica:

… da ga nazivaju Sin Božji …

ne more razumiti prez veće cjeline, prez diskurza, iz koga se vidi, namjesto ke riči stoji zamjenica ga, tj. nač se odnosi zamjenica ga:

Danas se rado naglasiva, da se je Jezuš branio toga naslova, da ga nazivaju Sin Božji. AB-SV 93

Isto tako se rečenica:

… oslobadjalo ju od svih misli …

ne more razumiti prez veće cjeline, iz ke bi se vidilo, namjesto čega stoji zamjenica ju. Ta veća cjelina je:

Ovo čudno zvukovanje je pojačalo odzvanjanje od skalin i punilo moju glavu, oslobadjalo ju od svih misli. JČ-SS 27

Tako je i u primjeru:

Ovde j u je Bog nagradio za nesriću, ku je gubitkom svoga muža pretrpila.

I to se more razumiti samo iz širje cjeline:

Ar se je muž jur u tretom ljetu pri jednoj vožnji na autu onesrićio. Marinka ga je pokopala, ali se potom nije vratila domom. Ona posluje dalje u bolnici kot nadsestra. IH-HR 95

Opseg diskurza