Prošlost se more izreći imperfektom samo u 3. licu jd. i mn. nesvršenih glagolov. Takovo izricanje prošlosti je jako stilski markirano. Pojavljuje se uglavnom u književni djeli i, po tradiciji, u Svetom pismu.

Ali njegovi roditelji imašu devetero dice. AB-SL 191 – Dobar biše Matac … biše visok, plećast, vedroga čela, bistro gledaše črnimi očima u svit. FB-NK 32 – Adamu ter Evi kača svitovaše. MMM-J 175 – … mnogi od Samaritancev vjerovaše u njega zbog riči žene, ka je svidočila. NZ 222 – Kad su došli bratci prik širokog’ morja,/ onda mi se bratci tiho spominjahu :/ Hodi, brate, hodi … FK-JNP 187

Apsolutna prošlost od svršenih glagolov

Apsolutna prošlost se vrlo rijetko izriče u gradišćanskohrvatskom jeziku. Jako je stilski markirana. Ona nij karakteristika stilski nemarkiranih tekstov. Kad se izriče, izriče se aoristom svršenih glagolov, ki se u ghkj. svenek poklapa s prezentom svršenih glagolov.

Stari, Novi Zakon spiše i molitve lipe. MMM-J 102 Gdo mu zmrvi … klice … MMM-J 81 – On otpre mošnjicu, dar na pladanj daje. MMM-J 184

Gotova prošlost