Zaključne rečenice su one, u ki se na temelju sadržaja jedne rečenične strukture logično more zaključiti sadržaj druge. Zaključni prilogi i vezniki su: ada, dakle, zato, pak i priložni izraz gledeć na to. Kad se rečenice s napomenutimi prilogi poredjivanjem sklapaju i dilu jedna od druge zarizi, im se nutarnja struktura ne minja, a značenje i sintaksni položaj priloga ostaju isti:

– dakle

U sredini zanimanja i naukov Sridnjega vijeka stoji teologija, dakle znanost o Bogu. AB-SV 15 – Ova tema ga je zbližila i sa starim hrvatskim iseljeničtvom, dakle pred svim i s Gradišćanskimi Hrvati. HN, 12.1.1996.

– ada

S ovim smo bili jedna duša i jedno srce, ada po mogućnosti svenek skupa. MM-S 115 – To je moralo biti još u študentsko vrime, ada pred dobro desetimi ljeti. JČ-SS 45 – Slično se posao stoji i kod naših starješin naroda, ada kod političarov. JW-PP 156

– zato

Velika vrućina ga trapi, zato bi rado jio pomoranču. IB-P 190 – Svećenik Zakarijaš ne more vjerovati, i zato postane nim ča do poroda Ivana Krstitelja. AB-SV 104 – Sada imaju cijeli kup kapitala, zato su ali zgubili peljača i peljačicu. JW-PP 132

– gledeć na i ne gledeć na

Kade moremo dostati koristi ili nju očekujemo, onde zagrabimo, ne gledeć na to, da se uvaljamo. BŠ-SK 105

Objasnidbene rečenice