Realne pogodbene rečenice s veznikom ako
Pogodbene rečenice, čiji sadržaj izriče samo uvjet, pod kim se realizira sadržaj glavne rečenice, a ništ drugo, ugradjuju se veznikom ako. Takove pogodbene rečenice zovu se realne pogodbene rečenice.
Kad se sadržaj ishodne rečenice, ka izražava samo uvjet realizaciji sadržaja druge ishodne rečenice, stavlja u pravu sadašnjost, onda se nje predikat izriče prezentom nesvršenoga glagola. Ta prezent se ne minja ni onda, kad se ta rečenica ugradi kot odvisna pogodbena rečenica (protaza) u drugu kot glavnu (apodozu). Tim uklapanjem sadašnjost u odvisnoj rečenici ne prestaje biti prava, ona se i dalje odnaša na vrime, ko teče u momentu govorenja, ali se glagolski sadržaj u toj sadašnjosti izriče kot pretpostavljen i ne odnaša se već na aktualnu, nego još samo na mišljenu radnju.
Odvisno složena rečenica
Ako se učiš, onda gledaj u knjigu!
nastala je pogodbenim sklapanjem od ishodnih:
1. Onda gledaj u knjigu.
2. Učiš se.
Takove su i rečenice:
Ako kaniš, da ne izumremo, onda se popašći, da dostaneš dice. JČ-SS 30 – Ako pak i jisti ne more, onda je ionako na zadnjem, onda ga mora viditi! IB-P 41 – Ako nam novac ne dosiže, lako i onda. IH-ŠZ 25 – Ako to činim, ča neću, onda tim pravo dajem zakonu. NZ 361
U daljnjoj preobliki se većinom izostavljaju zamjenički priložni izrazi uvjeta u glavnoj rečenici, a njevo značenje se prenaša na pogodbeni veznik ako.
Ako se učiš, onda gledaj u knjigu!
Ako to činim, ča neću, onda tim pravo dajem zakonu.
preoblikuju se u:
Ako se učiš, gledaj u knjigu!
Ako to činim, ča neću, tim pravo dajem zakonu.
Takove rečenice su:
Ne boj se, ako ti se drimlje/ Ter me karaš: „Mate, kade ti se zimlje!“ MMM-J 221 – Onde je jako ugodno ručevati, ako sviti sunce. JČ-SS 20 – Ako gori gledam, na nebu je oblak,/ Ako doli gledam, na zemlji je gust mrak. FK-JNP 107
Ponekad se u starjoj gradišćanskohrvatskoj književnosti susreću odvisno složene rečenice s pogodbenim povezivanjem, kod kih se je zadržao u glavnoj rečenici priložni izraz ko, nastao od tako. Takove rečenice najt ćemo u prvom redu u narodnoj književnosti ili u modernijoj kot stilsko sredstvo, npr.:
Ako mi te kara, ko te neka kara, a ja već ne marim, ča te vidim kada. FK-JNP 28 – Ako ti pak, ili ki drugi takaj ča dobroga ili još boljega znaš, ko nek piši kalendaru našemu. MK-CS 31