Suglasničke grupe se na morfemskoj granici med osnovom i nastavkom ili med osnovom i sufiksom moru preminiti (moru alternirati). Te alter­na­cije su rezultati dvih procesov: prvič promjenov, ke su opisane u §§ 151-159, a drugič fonetičko-fonoloških promjenov prethodnoga suglasnika, uvjetovanih regresivnimi fonetičko-fonološkimi zakoni v. §§ 128-137. (Pro­mjena suglasnika more prouzrokovati i promjenu prethodnoga suglas­nika.)

Primjer: gȗst > gȗst-ji > gùsći > gùšći.

a) sk/šť
– u prezentu: inf. ìskati – prez. ìšćem
– pred sufiksi:
-ica ( dàska – dàšćica ), -en ( dàska – dàšćēn ), -e ( gúska – gúšće )

b) sl/šľ
– u pridjevu trpnom: izmísliti – izmíšljen
– pred sufiksom: -enje ( mísliti – míšljenje/mišljénje )

c) sn/šń
– pred sufiksom: -enje ( objȃsniti – objašnjénje )

d) st/šť
– u I jd.: mȃst – màšćū
– u komparativu: gȗst – gùšći
– pred sufiksom: -ast ( tȗst – tùšćāst ), -a-ti ( ispùstiti – ispùšćati )
– pred sufiksom: -enje ( mjésto – namješćénje )

e) zg/žď
– pred sufiksom:
-ani ( mózak, G jd. mózga – móždjani ), -je ( rózga – róždje )

f) zn/žń
– pred sufikson: -iva-ti ( isprȃzniti – ispražnjȋvati )

Napomena: Alternacija ht/šć se u prezentu ne ostvaruje (dȑhtati/ drhtètati – dŕhćem/drhtéćem).

Alternacije ije, je, e, i, Ø