Fonemi i fonemske kombinacije, nastale od jata, se moru u neki slučaji pojaviti kot ije i je (razlika je samo pravopisna), e, i, Ø.

Alternacija ije/i u osnovi:

a) u nominalnoj osnovi ije, u verbalnoj osnovi i:
bijȇl bijȇlāc - bȋliti (k tomu još bilìca ), dijȇl – dìliti, dìljīv

b) kod tvorbe složenic, pri čem se alternacija vrši u prednjem dijelu: sijȇno – sinókoš(a)

c) u odnosu imenica prema pridjevu:
posljedìca/posljédica – poslídnji

Pravopisno alterniraju ije/je/i, fonetički [ie/i], a u tvorbi riči: cvijȇt, cvijéće – cvjećárnica – cvitnȋ. Iste vrsti su alternacije ȋ/jé u primjeru rȋč – rjéčnik ili ié/ì u ljéto – lìtinja.

Alternacija ije/je za lj je samo pravopisna, npr. u komparativu: lijȇn – ljenìji (za nj se, izgleda, ne javlja).

Alternacija ije/i – kad osnova završava na -l, ili kad na završetku osnove alterniraju l/o: cȋo – cijȇl, cijéli, cijéla, dȋo – dijȇl, dijȇla.

Alternacija ije/je se javlja samo u pismu, u izgovoru se ništ ne minja:

a) u tvorbi riči: vijȇnāc – vjénčac, vijȇk – vjéčan

b) u komparativu i superlativu pridjevov: bijȇl – bjelìji – nȃjbjelìji

c) pred sufiksi: -ance ( bijȇl – bjelánce ), -ina ( bijȇl – bjelȋna ), -kast ( bijȇl – bjȇlkast )

d) pri tvorbi složenic u njevom prvom dijelu: cijéli – cjelodnévan,
G jd. dijȇla – djèlomičan, cijȇna – cjènīk

Alternaciju i/Ø nalazimo u inf umríti – prez. ùmrēm, prodríti – pròdrēm.

Alternacija je/i izostaje u sjésti – sjȇo, sjéla se je, zrȇo – zréla.