Ghkj. se je služio ugarskom ortografijom, ka se je s vrimenom minimalno minjala.

Gajicu su Gradišćanski Hrvati primili u drugoj polovici 19. st., ali u osobni imeni i prezimeni ju ne primjenjivaju konzekventno ni danas.

a; b; c = c, cz; č = cs, ch, cƒ, cz, ts, tƒ; ć = ch, chi, cz, ti, tti, ttj; d; dj = dj, dgy, dy, đ, j, gy; e; ě = i, e, ie, ije, je; f = f, ph; g = g, gh; h ; i = i, j, y, ÿ;
j = i, j, y/ÿ; k; l = l, ll; lj = l, li, ll, lli, lj, ly; m; n; nj = n, ’n, ń, ni, nj, ny;
o = o, u; p; r; ṛ = ar, er; s = sz, ƒz, ß, z; š = s, ss, ƒs, ƒƒ; t = t, th; u = u, v; v = u, v, w; z = s, sz, z; ž = s, sh, ƒ, ƒh, z’.

Znak ě su upeljali Gašpar Glavanić i Mihovil Naković u drugoj polovici 19. st., ali on se nij probio, istotako i znak đ ne, ki se je upeljao u prvom redu u školske knjige po Drugom svitskom boju. Prvi je skrsnuo početkom, a drugi krajem prošloga stoljeća iz gh. pravopisa.

Leksika