U ghkj. imamo samo jako rijetke ostatke aorista i imperfekta. Ova vrimena već ne moremo ubrajati u produktivne kategorije. Perfekt je zaminio i aorist i imperfekt. No, obadvoja vrimena se moru najti u evandjelju i starji teksti vjerske tradicije, a javljaju se i kod nekih suvrimenih piscev, iako samo sporadično i isključivo u 3. l. jd. i mn, a u aoristu još u 1. l. jd. u riči rèkoh/rèku. Zato je ipak potribno, da se i ova dvoja vrimena obdjelaju u ovom poglavlju i da se da njeva paradigma za sva lica. Masno tiskani primjeri u paradigmi označavaju ona lica, ka se upotribljavaju u ghkj.

Aorist imaju svršeni i rjedje nesvršeni glagoli, a tvori se od infinitivne osnove dvimi vrsti nastavkov:

a) Oznake za lice i broj, ke su ujed­no i nastavki osnovam na samoglas­nik.

b) Glagolom s osnovom na suglasnik dodaju se nastavki s alomorfom o u 1. l. jd. i u mn. i s alomorfom e u 2. i 3. l. jd.

Aorist glagolov vȋknuti (osnova na samoglasnik: viknu-) i reći (osnova na suglasnik: rek-) i primjeri:

Reče im Jezuš: „Mnoga dobra djela … NT 241 – Odgovoriše mu Židovi … NT 241 – Odgovori im Jezuš … NT 241 – Oni rekoše : „Jezuša Nazaretskoga!“ NT 258

Primjerov iz suvrimene gradišćanskohrvatske književnosti je jako malo:

No ter, rekoh, ću dojt mrvu k tebi. IH-SP 128

Napomena: u gh. govori veli se umj esto rekoh obično reku.

Uprav kod aorista je dost odstupanj od odzgor napisane paradigme:

Kada Tome te rede primiše ( namjesto primi) … – „Jutarnje magle nazvišćuju blizu zimu“ – rekoše ( namjesto reče) muž u radiju.

c) Aoristni oblik pomoćnoga glagola bìti se upotribljava pri tvorbi kondi­cionala u svi lici u obliku bi. Drugačije su se obliki aorista i imperfekta izjednačili i se sada hasnuju u ostatki on biše, oni bišu.

I imperfekt se je očuvao samo u pojedini primjeri, i to za 3. l. jd. i mn. i ne ubraja se u žive kategorije, ar su svi imperfektni obliki samo ostanki književnoga jezika, a ne upotribljavaju se u govoru. U ghkj. imaju imperfekt i aorist isključivo stilsku funkciju.

a) Imperfekt imaju samo nesvršeni glagoli, a tvori se od prezentske ili infinitivne osnove.

U nastavki su lice i broj označeni sljedećimi morfi:

b) Za razliku od hstj., kade se im­perfekt tvori alomorfi a, ja, ija (pisaše, čujaše, pečaše/pecijaše), je u ghkj. očuvan jedino alomorf a.

Nekoliko primjerov imperfekta imamo nek u starjoj literaturi i u neki crikveni jačka. Najvećkrat se tvori od glagolov dȃvati – dávaše, povȋdati – povídaše, státi – stáše, žalòvati – žalováše i bìti – bìše.

Staše mati jako tužna polag križa i žalosna zbog Jezuša trapljenja. KN 545

c) Imperfekt glagola bìti bi morao glasiti bìh, bìše, bìše, bìsmo, bìste, bìhu, no očuvan je samo oblik bìše.

Punktum, ja sam s Frakanave / Dom mi biše Gornji Kraj. MMM-J 13 – Matac biše sluga kod krčmara Jandre. Dobar biše Matac, … a biše visok, … bistro gledaše črnimi očima u svit. FB-NK 33 – … samo da ne biše ravno najbistrija glava … FB-NK 35

Napomena:

Zanimljivo je, da se u ghkj. za 3. l. mn. imperfekta upotribljava oblik aorista bìše ili pogrišni oblik bìšu.

… ka bišu povidana od pastirov … ki bišu poslani zmed farizeušev …

Isto tako se more i za 1. l. jd. najti pogrišni oblik bìšem :

Kad bišem još mala, opravljala sam mačku u svoju dičinju halju …

Perfekt