Posebna konjugacija (Sedma vrst)
Iako glagoli I. vrsti, kot je rečeno, imaju zapravo nepravilnu konjugaciju, moru se po odredjeni slaganji porediti u jednu vrst. Nekoliko glagolov se mora ipak posebno obdjelati, iako bi se i oni mogli porediti u vrsti, ali oni imaju neke posebnosti, kih drugi glagoli nimaju i jako su frekventni. To su pomoćni glagoli (bìti, htìti) i frekventan glagol iti sa svojimi prefiksalnimi složenicami.
infinitiv bìti
prezent
a) imperfektivni
– naglašeni sàm, sì, jè, smò, stè, sù uz rjedje jèsam, jèsi, jè, jèsmo, jèste, jèsu
– nenaglašeni sam, si, je, smo, ste, su
– negirani nȋsam, nȋsi, nȋj, nȋsmo, nȋste, nȋsu
b) perfektivni bùdem, bùdeš, bùde, bùdemo, bùdete, bùdu
aorist bi za sva lica jd. i mn.
imperativ bùdi, bùdimo, bùdite
prilog sadašnji budȗći
prilog prošli bívši
pridjev radni bȋo, bȋla, bȋlo, bȋli, bȋle, bȋla
infinitiv htìti
prezent
– naglašen ćù, ćèš, ćè, ćèmo, ćète, ćèdu uz hóću, hóćeš, hóće, hóćemo, hóćete, hóćedu
– nenaglašen ću, ćeš, će, ćemo, ćete, ćedu
imperativ –
prilog sadašnji –
prilog prošli –
pridjev radni htȋo, htìla, htìlo, htìli, htìle, htìla
Postoji i glagol s punim značenjem hòtiti ‘željiti, kaniti’, čiji obliki su u prezentu jednaki naglašenim oblikom pomoćnoga glagola htìti (hóću...)
infinitiv hòtiti
prezent hóću, hóćeš, hóće, hóćemo, hóćete, hóćedu
imperativ supletivni oblik kȃni, kȃnite
prilog sadašnji hotȇći/hòtēć
prilog prošli hotívši
pridjev radni hòtīo, hotìla, hotìlo, hotìli, hotìle, hotìla
infinitiv ìti
prezent ìdem, ìdeš, ìde, ìdemo, ìdete, ìdu. Uza to postoji i prezent grȇm, grȇš, grȇ, grȇmo, grȇte, grȇdu/grèdū.
imperativ ìdi, ìdite 12
prilog sadašnji idȗći/ìdūć
prilog prošli išávši
pridjev radni ìšāo, ìšla, ìšlo, ìšli, ìšle, ìšla
Složenice
prójti – prójdem … prójdemo … prójdu – prȏjdi, prȏjdite – próšao, pròšla – prójden, prójdena; zájti – zájdem – zášao, zàšla – zájden, zájdena; izájti – izájdem – izášao, izàšla; dójti – dójdem – dóšao, dòšla; obájti – obájdem – obášao, obàšla; újti – újdem – ùšao/úšao, ùšla. Tako i nájti, príti itd., zatim glagolske složenice s adverbom, ke su specifičnost ghkj. (kot i gradišćanskohrvatskih narodnih govorov), a kih nij u hstj., npr. prìkpójti, prìkprójti, skrȏzprójti … v. § 547.
Nepravilan je i glagol spáti – spȋm, spȋš, spȋ, spȋmo, spȋte, spȗ/spȋdu/ spìdū – spì, spìmo, spìte – spȃo, spȃla – zàspān, zaspȃna.