Jednosložni prijedlogi se ponašaju kot proklitike, tj. oni nisu naglašeni i činu sa sljedećom ričju naglasnu cjelinu, npr. za plòtōm, med ljúdi, uz stȃn, iz knjȋg. Ali u neki slučaji se ipak akcentuiraju, i to:

– ako se želji prijedlog posebno istaknuti, npr. Nesrića se je stala prèd sèlōm, nè ù njēm. – Postavi košaru ùz stōl, nè ná njega! ili

– ako prijedlog stoji pred jednosložnimi, enklitičkimi obliki ličnih zamjenic, povratne zamjenice se i pokazne zamjenice ta.

a) jednosložni prijedlogi, ki se slažu s akuzativom – krez/kroz, med, na, nad, pred, po, pod, uz, za – primaju naglasak na dva načine:

– Pred enklitičkimi obliki za 1., 2. i 3. l. jd. (to valja i za dvosložno njega, zato pred enklitičkim ga nikad ne stoji prepozicija) i za 3. l. mn. ličnih zamjenic, pred povratnom zamjenicom se i pred enklitičkom pokaznom zamjenicom ti dostane prijedlog dugouzlazni naglasak (pritom se prijedlogom, ki završavaju na suglasnik, dodaje pokretno a, ko postane nositelj naglaska): ná nje, uzá te, nadá nju, predá nje (sr. r. jd. i svi rodi mn.), pó njega, predá njega, podá se, pó ti rȗbāc, zá tu žènu, ná to pȋsmo, medá te ljȗde, predá te žène, krezá ta séla …

– Pred 1. i 2. l. mn. lične zamj. je prijedlog kratko naglašen, a oblik zamjenice dug: zà nās, mèd vās.

b) Jednosložni prijedlogi, ki se slažu s lokativom – na, pri, po, u – su u spodobni pozicija kratko naglašeni: pò njēm, nà njōj, prì njī; pò tōm pȋsmu/snòpu, nà tōj stélji, nà tī lápti/sinókoša, ù tī séli.

c) Isto važi i za jednosložne prijedloge s instrumentalom (nàd njīm, prèd njōm, pòd tīm stȃblōm, zà tōm hìžom, zà tīm sèlōm) i

d) s lokativom : – prèz nās, dò vās, kòd njē (ž. r.), prèz njīh (mn.), kòd tē žènē, dò tīh ljúdi.

O naglasku prijedlogov v. i §§ 102-107, 477-479, 493.

Vezniki