Sintaksa je dio gramatike, u kom se proučava rečenična struktura, tj. pravila, po ki se riči slažu u rečenice. Pretpostavlja se, da su pritom poznati glasi, obliki i značenja, u ki se te riči pojavljuju. Najmanja sintaksna jedinica je po tom rič, a najveća rečenica.

Naziv sintaksa dolazi od grčke riči syntaxis (συνταξιζ) i znači „slaganje, uredjivanje“. U hrvatskoj gramatičkoj tradiciji preuzet je prik latinskoga jezika. Od većega broja hrvatskih kovanic za ti naziv je najpoznatija skladnja.

Poredica riči i rečenica

Riči se slažu u rečenicu u gradišćanskohrvatskom jeziku sliva nadesno, ar ne moru biti sve napisane u isti čas. Po tom je svaka rečenica poredica riči, ali svaka poredica riči nij rečenica. Poredjenost nij bitno obilježje ili bitna karakteristika rečenice. Poredica riči:

stol, knjiga, na, je.

nij rečenica, ar se med timi riči ne moru otkriti drugi odnosi izvan poredjenosti, a poredica riči:

Knjiga je na stolu.

je rečenica, ar se u toj poredici moru otkriti i neki drugi odnosi, a ne samo odnosi poredjenosti.

Rečenica i diskurz