Pridjevi (adjektivi) su riči, kimi opisujemo svojstva, karakteristike ljudi, dugovanj, pojav ili pojmov kot i odnose med njimi:

vèlik stȃn, mála hìža, lȋpo vrȋme, Bóžji blágoslov, očéve knjìge, ditínska ljȗbāv, bólji òd svīh, nȃjveći dìčāk med svìmi.

Pridjevi ograničavaju opseg značenja riči, uglavnom imenic, kim se pridodaju, da bi je točnije odredili. Izraz staráčki dȏm ima npr. mnogo uže značenje nego rič dȏm, ka obuhvaća npr. i dičji, ferijalni ili studentski dom ili dom susretov ili dom kulture. Isto tako je rič djélo širji pojam, ki se s pomoću pridjeva da ograničiti na uži pojam, npr. na dòbro ili zlò djélo, na kultúrno, vèliko ili slábo djélo itd.

Po značenju se pridjevi dilu na opisne, gradivne i posvojne.

Opisni (kvalitativni) pridjevi izriču osebine, tvarna (materijalna, prirodna, fizička) svojstva – akustična, optička, kinetička, kalorična, kemijska itd., npr. vèsela divìčica, kisélo zélje/zèlje, glȃsna mùzika, šȃr papȋr/pàpīr, tépao vjétar – i netvarna (misaona, duhovna, psihička) svojstva – emocionalna, estetska, intelektualna itd., npr. spámetna glȃva, tȗžna májka, šìkan ódgovor.

Opisni pridjevi odgovaraju na pitanje kakov?

Gradivni (materijalni) pridjevi izriču materijal, od koga je ča načinjeno, npr. željézni ȏbruč, drivéne jásle, stakléna vráta. Gradivni pridjevi odgovaraju na pitanje od čega?

Posvojni (posesivni) pridjevi izriču pripadanje komu ili čemu ili kakovu drugačiju povezanost riči, od ke su pridjevi izvedeni, s imenicom, uza ku pridjev stoji. Jedni od njih značu povezanost s jednim kusićem, egzemplarom, npr. májkino pȋsmo, očéva fájfa, strȋčēv stȃn – oni odgovaraju na pitanje čiji?

Drugi izriču povezanost s vrstom i su bliži opisnim pridjevom: krávlje mlȋko, kónjska štála, ljudskȃ nȃrāv, gospódski làpti.

Po njevom značenju bi se pridjeve dalo podiliti i na samo dvi grupe:

a) Opisni pridjevi su isti kot u trodijelnoj podjeli.

b) Odnosni pridjevi izriču odnose, ke jedan predmet (biće, pojava, dugovanje) ima prema komu drugomu predmetu. Simo spadaju zgora navedeni posvojni i gradivni pridjevi kot i neki opisni, i to oni, ki izriču prostor (npr. górnji, dólnji, pȑvi, zádnji ) i vrime ( lánjski, zutrášnji, dojdúći, projdúći ).

Gramatičke osebine