Pridjevi odredjenoga vida imaju u paradigmi uvijek samo jednu vrst naglaska.

a) Ako je u odredjenom vidu naglasak kratak, onda je naglasna opo­zicija prema neodredjenomu vidu neutralizirana. To se odnosi i na jednosložne pridjeve, ki imaju svi u N jd. m. r. neodredjenoga vida dugosilazni akcent, npr. neodr. vid pȗn, pùna, pùno : odredjeni vid pùni, pùna, pùno.

b) Ako je odredjeni vid cirkumflektiran, onda se naglasak u N nalazi ili na zadnjem slogu, to je na nastavku, npr. tankȋ, tankȃ, tankȏ, a to je slučaj kod mnogih dvosložnih pridjevov, ili na prvom slogu sa zanaglasnom dužinom: ȋstōčni, ȋstōčna, ȋstōčno. To je slučaj kod nekih pridjevov sa sufiksom -ni, ki su stvoreni od muških imenic naglasnoga tipa ȋstōk, npr.:

nȃrōd – nȃrōdni, ȗvōz – ȗvōzni, sȃvēz – sȃvēzni.

c) Čuda pridjevov ima u odredjenom vidu dugouzlazni naglasak. Kod čuda akutiranih pridjevov se naglasak nalazi na predzadnjem slogu osnove; pritom je kod nekih naglasnih tipov opozicija prema neodredjenomu vidu neutralizirana. To su zvećega dvo- i većsložne osnove na -an, -av, -en i -iv, npr.:

lánčan – lánčani, plántav – plántavi, dálek – dáleki,
ískren – ískreni, plísniv – plísnivi, betéžan – betéžni.

d) Kod dvosložnih pridjevov imamo u odredjenom vidu čuda puti naglasne dublete: cirkumfleks na zadnjem slogu ili akut na prvom, npr.:

dóbar – dóbri/dobrȋ, trȗdān – trúdni/trudnȋ.

Nastavki su kod kratko akcentuiranih i kod dugouzlazno naglašenih oblikov i kod pridjevov naglasnoga tipa ȋst ō čni u svi padeži odredjenoga vida kratki:

pùni, pùna – pùnoga, pùne – pùnomu, pùnoj; čùdni, čùdnoga, čùdnomu; stári, stároga, stáromu; smijúći, smijúćega, smijúćemu;
ȋstōčni, ȋstōčna – ȋstōčnoga, ȋstōčne – ȋstōčnomu, ȋstōčnoj,

a kod u N na zadnjem slogu dugosilazno naglašenih dužički:

kratkȋ, kratkȃ – kratkȏga, kratkȇ – kratkȏmu, kratkȏj.

Neodredjeni vid

Naglasak jednosložnih osnovov je u N jd. m. r. uvijek dugosilazan, npr.:

bȏs, čȋst, tȗp.

U paradigmi pridjevov neodredjenoga vida more biti ili

a) samo jedna vrst naglaska (ako izuzmemo jednosložne muške oblike u N(A) jd.), npr.:

pȗn, pùna – pùnoga, pùne – pùnomu, pùnoj;
stȃr, stȃra – stȃrōga, stȃrē – stȃrōmu, stȃrōj;
zèlen, zèlena – zèlenoga, zèlene – zèleno­mu, zèlenoj;
dálek, dáleka – dálekoga, dáleke – dálekomu, dálekoj, ili

b) moru alternirati dva naglaski, npr.:

svìtao, svìtla – svitlóga, svìtlē – svitlómu, svìtlōj;
smìjūć, smijȗća – smijȗ­ćēga, smijȗćē – smijȗćēmu, smijȗćōj;
bògāt, bogáta – bogátoga, bogáte.

Nastavki neodredjenoga vida su u N i A jd. svih rodov kratki (izvan ako je A jd. jednak G, ada kod živih bićev). U drugi padeži su nastavki krat­ki, ako pridjevi imaju

a) kratki naglasak na osnovi, npr.:

pùnoga, pùne; zèlenoga, zèlene; hakljìvoga, hakljìve, ili

b) akutiranu osnovu, npr.:

sláboga, slábe; gríntavoga, gríntave; bogátoga, bogáte (za akutom općenito ne more biti dužine), ili

c) ako su naglasnoga tipa:

kȗmīn, kȗmina/kȗmīna – kȗminoga/kȗmīnoga, kȗmine/kȗmīne.

Dužičke nastavke u odvisni padeži izvan A jd. za neživo i NA mn. imaju:

a) cirkumflektirane osnove izvan tipa kȗmīn, npr.:

mlȃd, mlȃda – mlȃdōga, mlȃdē; krȃtāk, krȃtka – krȃtkōga, krȃtkā; nàčēt, načȇta – načȇtōga, načȇtē i

b) jednosložne osnove tipa

čȋst, čìsta – čistóga, čìstē i dvosložne tipa
svìtao, svìtla – svitlóga, svìtlē.

Opozicija neodredjeni vid : odredjeni vid more ada biti ili:

a) neutralizirana, npr.:

pȗn, pùna : pùni, pùna; čàroban, čàrobna : čàrobni, čàrobna;
slȃb, slába : slábi, slába; bògāt, bogáta : bogáti, bogáta;
dostójan, dostójna : dostójni, -a,

b) izražena intonacijskom alternacijom, npr.:

mlȃd, mlȃda : mládi, mláda; dragocjȇn, dragocjȇna : dragocjéni, -a; smìjūć, smijȗća : smijúći, -a; uplètēn, upletèna : upleténi, -a, ili

c) izražena alternacijom mjesta i dijelom i dužine naglaska, npr.:

strȃšān, strȃšna : strašnȋ, strašnȃ odnosno čȋst, čìsta : čistȋ, čistȃ; svìtao, svìtla : svitlȋ, svitlȃ, ili

d) izražena alternacijom mjesta naglaska i intonacije, npr.:

zèlen, zèlena : zeléni, zeléna.

Pregled naglasnih tipov