Nesloženi glagolski obliki se tvoru od glagolskih osnovov nastavki i prozodijskimi (naglasnimi) obilježji. Glagolski oblik je obično odredjen alternacijom osnove, nastavkom i prozodijski, npr. oblik priloga prošloga napisávši i 1. lice jd. prezenta píšem su jedan prema drugomu u opoziciji različnimi alternantami osnove: pisa-, piš- i nastavki -vši, -em.

Većina glagolov ima dvi osnove, ke se prema kategorijam, u ki je redovito nalazimo, nazivaju a) infinitna i b) prezentska.

Kod glagola vȋknuti glasi infinitivna osnova viknu-, a prezentska vikn-. Osnove nimaju svenek isti izgled, to znači, da moru imati već alter­nan­tov, npr. u obliki glagola túći javljaju se alternante: tuč - u prezentu i trpnom pridjevu (tùčēm, tùčena/tučèna), tuk- u prilogu prošlom i radnom pridjevu (tukávši, túkla), tuc - u imperativu (tȗcite) i tu- u infinitivu (túći). Jedna od alternantov se more javiti u već kategorijov (npr. alter­nan­ta tuk- glagola túći), ili se more javiti kot dio druge alternante: pre­zent­ska se javlja kot dio infinitivne (npr. alternanta vik- prezentske osnove glagola vikati se javlja kot dio infinitivne vika-). Takova alternanta se zove temeljna ili polazna, a ostale preminjene. Obično se veli samo „infi­nitvna“ odn. „prezentska“ osnova, kada se misli na temeljne alter­nante osnove, a veli se „alternanta osnove“, kada se misli na preminjene alternante osnovov.

a) Infinitivna osnova (ada temeljna alternanta) većine glagolov se dostaje tako, da se infinitivni nastavak -ti odvoji, npr. ako se odbaci -ti od oblika viditi, ostaje osnova vidi-.

Od infinitivne osnove se tvoru: infinitiv (kopa-ti), prilog prošli (kopa-vši), pridjev trpni većine glagolov (kopa-n) i imperativ glagolov 1. r. V. vrsti (kopa-j, čita-j).

b) Prezentska osnova većine glagolov se tako dostaje, da se nastavak u 3. licu množine prezenta izostavi: vid-u, gled-aju. Glagolom 2. r. V. vrsti (plákati, vȋkati) se ne more na ov način odrediti polazna alternanta te osnove, ar imaju u prezentu preminjenu osnovu (pláč-em, víč-em). Ipak se polazna alternanta osnove vidi u imperfektu (plak-ah, vik-ah), ki je ali u Gradišću jur skoro zgubljen. No polazna alternanta osnove se vidi i u radnom pridjevu (plak-a-o, vik-a-o), a vidljiva je i kot dio infinitivne osnove (plak-a-ti, vik-a-ti).

Od prezentske osnove se tvoru: prezent (pláč-em, víč-em), sadašnji prilog (plač-ući, vič-ući), imperfekt većine glagolov (pis-ah, čit-ah) (ki se u ghkj. zapravo ne more već ubrajati u žive kategorije, no zbog potpunosti pregleda neka bude i ovde spomenut), imperativ većine glagolov (piš-i, vid-i) i trpni pridjev nekih glagolov (vid-jen, spros-jen > sprošen).

Glagoli I. vrsti, to znači glagoli prez tvorbenoga morfa, zvana glagolov 5. i 6. r. (početi – poč-n-em, umriti – um-r-em), imaju samo jednu osnovu, ar su im prezentska i infinitivna osnova iste. Obično ima ta osnova već alternantov.

Nastavki, kimi se tvoru glagolski obliki, moru biti sastavljeni od dvih vrsti morfemov. Prva vrst su flektivni morfemi, ki označavaju lice i broj (u finitni obliki npr. -m, -š u píšem. píšeš), rod i broj (npr. -a i -o u pȋsāla, pȋsālo) ili rod, broj i padež (npr. -om, -oj u písanom, písanoj). Druga vrst su sufiksi, ki moru dojti pred flektivnimi morfemi (npr. -l- u pȋsāla) i prez flektivnih morfemov (npr. -ti u pȋsati).

Dioba glagolov po morfološki vrsti