Zvana jotacije je praslavski suglasnički sistem bio podložen još jednoj vrsti značajnih pojavov, ke su poznate pod nazivom palatalizacija. Prouzrokovali su ju prednjonepčani samoglasniki. U hrvatskom jeziku poznamo tri palatalizacije i sve tri predstavljaju izmjenu nepalatal­nih suglasnikov /k/, /g/, /h/ uz samoglasnik prednjega niza. Dvi palatalizacije su regresivne, a treta je progresivna.

Prva palatalizacija je minjanje suglasnikov /k/, /g/, /h/ ispred /i/, /e/, /ę/, /ě/( < ē), /ь/ u palatalne suglasnike /č/, /ž/, /š/ (prik palatalnih /č’/, /ǯ’/, /š’/, npr. oči – oko, uši – uho; vḷče – vḷkъ, bože – bogъ, duše – duhъ; otročę – otrokъ; kryčati (< *krykěti < *krykēty) – krykъ.

k, g, h [+ i, e, ę, ě (< ē), ь] > č’, ǯ’, š’ > č, ǯ, š > č, ž, š

Rezultati prve palatalizacije su se izjednačili s rezultati jotacije (najprije su palatalizirani suglasniki prešli u palatalne, a zatim je /ǯ/ prešlo u /ž/).

Druga palatalizacija je izmjena suglasnikov /k/, /g/, /h/ u /c/, /z/, /s/ (prik palataliziranih /c’/, /ʒ’/, /s’/ pred /i/ i /ě/, ki su postali od dvoglasnika s neprednjojezičnim samoglasnikom /ai/ i /oi/ < /ai/), a za vrime prve palatalizacije još nisu bili monoftongizirani, pak ju zato nisu mogli izazvati. Npr. u N mn. imenic m. r. o -deklinacije: vuci, bozi, dusi (< vḷci, boʒi, dusi); u starom L jd. imenic m. r. o -deklinacije: vḷcě, boʒě, dusě; u DL jd. imenic a -deklinacije: ruci, nozi, busi (< rǫcě, noʒě, bḷsě), itd. Ta pojava je u istočni i južni slavski jeziki zahvatila i praslavske slijede *kvě, *gvě, npr. hstj. cvijet, zvijezda – srpski cvet, zvezda, rus. cvet, zvezda, čes. květ, hvězda, polj. kwiat, gwiazda. Ova palatalizacija je poznata pod nazivom sibilarizacija, ar su nje rezultati sibilanti.

Ova palatalizacija se u gradišćanskohrvatskom pismenom i govornom jeziku nij vršila u deklinaciji imenici, zvana u novije vrime pod uticajem hstj.

Do nje je moglo dojti po monoftongizaciji diftongov i zato je mladja od prve.

k, g, h, [+ i, ě (< oi, ai)] > c’, ʒ’, s’ > c, ʒ, s > c, z, s

Prva i druga palatalizacija su regresivne, tj. drugi fonem je djelovao na prvi.

U ghkj. spada u regresivno umekšavanje (asimilacija po mjestu tvorbe) i djelovanje /lj/ na /s/ i /z/; starji tipus misliti – mišljenje se vrši prez iznimke, u noviji teksti more biti i prez palatalizacije, gruzljiv EK-ČP 383, ar se ne vrši dosljedno, dalje djelovanje /nj/ na /s/ i /z/ > /š/ i /ž/: kašnje EK-ČP 4, denašnje B/P-DV 3, bližnjega HK 115.

Prijedlog sъ pred samoglasniki i zvučnimi suglasniki i sonanti prelazi u / z/, pred /nj/ u /ž/: z ovim skupa EK-ČP 35 – z octom puna HE-36 – oćeš ti z manum ... EK-ČP 300 – ž njim B/P-DV 12 – ž njega LB-HZ 406.

U imperativu : peci (< *pek-ti), reci (< *rek-ti), vrzi (< *vrg-ti), žezi (< žeg-ti); u imperfektu (u gh. se je izgubio): pecijah, žezijah itd. djeluje isto.

Treta palatalizacija je progresivna, tj. prvi fonem je djelovao na drugi, i tako su se /k/, /g/, /h/ minjali u /c/, /z/, /s/ (prik c’, ʒ’, s’) za /i/ /ę/, /ь/, ako za /k/, /g/, /h/ nij stao samoglasnik zadnjega reda, ki prepričava palataliziranje prethodnoga suglasnika, npr. proricati – prorok, dizati – dignuti (< dviʒati – dvignǫti); stara zamjenica vas (*vьh- > vьsь > vas i u hstj. premetanjem u sav); tvorbeni sufiksi - ac (< -ьcь): lovac, otac, vijenac, -ca (< -ьca): djeca, gh. dica, ovca, -ce (< -ьce): srce, sunce, -ec (< -ęcь): mjesec, gh. misec, -ez (< -ęʒь): knez, vitez, -za (< -ʒa): staza.

U ghkj. ostaje vas, se, sa (vьsь, vьse, vьsa), ali zbog gubljenja početnoga v- se je u indirektni padeži izjednačio sa zamjenicom sь-, pak se je samo u NA m. r. sačuvalo vas (od vas je izvedeno saki, sako, saka, sakorjački...). U starjoj književnosti imamo: vsa nožina andjelska LB-HZ 243 – sega mene i se moje tebi darujem LB-HZ 6 – sveti Bernard sakoga betežnika ... nagovara EK-ČP 47 – k sakom jimenu LB-HZ 191.

Ta palatalizacija se nij vršila konzekventno kot prve dvi, a rezultati su joj bili isti kot i rezultati druge palatalizacije.

[ i, ę, ь +] k, g, h [ + i, ę, ь, e, ě, a ] > c’, ʒ’, s’ > c, ʒ, s > c, z, s

U znanosti nij rješeno pitanje, je li je starja druga ili treta palatalizacija. Palatalizirani suglasniki /c’/, /ʒ’/, /s’/, ki su bili rezultat druge i trete palatalizacije, su se brzo depalatalizirali u /c/, /ʒ/, /s/, a fonem /ʒ/ je u većini slavskih jezikov prešao u /z/ i tako skrsnuo iz sistema.

Posljedice palatalizacijov su suglasničke alternacije: k/č, g/ž, h/š, k/c, g/z, h/s. Alternacije c/č i z/ž, npr. lovac, otac, stric – lovče, oče, striče; mjesec, gh. misec – mjeseče, gh. miseče, mjesečev, gh. misečev; zec – zeče – zečji; naricati – naričem (gh. klicati – kličem) ; knez ( prisp. kneginja < knegyńi s i < y), vitez – kneže, viteže – kneževi (gh. knezi), ali vitezovi (gh. vitezi) – kneževski, viteški (< vitežьskyi), ne potiču od palatalizacije /c/ > /č/, /z/ > /ž/, nego su /č/, /ž/ rezultat prve, a /c/, /z/ rezultat trete palatalizacije prvotnih /k/, /g/.

Jotacija i palatalizacije su obuhvatile i praslavske skupe /st/, /zd/, /sk/, /zg/. Rezultati jotacije i prve palatalizacije su djelomično isti: štok. /št/, /žd/, čak. /šć/, /žj/ (/šć/ more biti i u neki štokavski govori), kaj. /šč/, /žj/, npr. *pustjenъ > pušten, gh. pušćen; *ězdj- > ježdenje, novije ježđenje; *biskjǫ, *jьskjǫ (1. l. jd. prez.) > bištem, ištem ( čak. bišćem, išćem), *dъzgj- > dažd ( čak. dažj ili daž); *mozgj- > moždani ( čak. možjani, gh. moždjani); *vriskjǫ > vriš t im, gh. vrišćim, *vriskēti > vrištati; *zvizgjǫ, zvizgēti > zviždati, gh.: zvizdat EP-WBK-253, zvi’žd’ati GN-KD 88, zvìžd’at, zvìžd’îm VV-ČN 202, za /a/ < /ē/ v. § 1848. Ti rezultati se ali moru i razlikovati, pak /sk/ po prvoj palatalizaciji daje /šč/, (čak. /šć/), npr. *dъsk- + -ica > *dъščica > daščica, gh. dašćica, (crsl. samo dъštica); koščica je zapravo dem. od kostka, a ne od kost : *kostьk- + ica > kostьčica > kostčica > kosčica > koščica, gh. košćica.

Grupe /sk/, /zg/ po drugoj palatalizaciji daju /sc/, /zʒ/ > /sc/, /zd/ (disimilacijom od /zdz/), npr. dъska, vojska – D jd. dasci, vojsci, u gh. daski, vojski, ali ne i drezga (< dręzga) – DL jd. drezdi (< *dręzʒě), nego analogijom prema N jd. drezgi (crsl. je DL jd. dъstě, dręzdě).

Suglasničke promjene nastale jotacijom i palatalizacijom su prouzro­kovale distribucijska ograničenja za samoglasnike. Suglasniki palatal­noga reda počeli su uticati na samoglasnike u smislu njeve sve veće odvisnosti od suglasnikov. Povećala se je razlika med prednjojezičnimi i zadnjojezičnimi samoglasniki, i oni nisu već mogli stati za svimi suglas­niki: prednjojezični samoglasniki nisu mogli stati za nepalatalnimi su­glas­niki, a zadnjonepčani ne za palatalnimi (i palataliziranimi). Ako su se u od­redjeni tvorbeni i morfološki kategorija samoglasniki našli u nedo­pušćeni položaji, moglo je dojti do dvojih procesov. Ili su prednjonepčani samoglasniki palatalizirali i druge nepalatalne suglasnike izvan /k/, /g/, /h/, a rezultati su bili isti kot i rezultati jotacije (npr. čakavsko: prijnji, poslijnji, sujnji < prědьńi, poslědьńi, sudьńi), ča je rijetka pojava, ili je došlo do samoglasničkih prijeglasov. Rezultat toga procesa su dvi dekli­nacije, palatalna i nepalatalna v. §§ 1845-1846.

Jotacija i prva i druga palatalizacija izvršene su prilično dosljedno. Treta palatalizacija manje dosljedno, a palatalizacija nevelarnih suglasnikov je vrlo rijetka. Do jotacijov je u jeziku moglo i kašnje dojti, ali palatalizacije su prestale djelovati, tako da se danas i suglasniki /k/, /g/, /h/ moru ostvariti pred prednjojezičnimi suglasniki, ki su se onde našli kašnje, kad su palatalizacije jur bile prestale djelovati. Tako npr. u A mn. imenic, pridjevov, pridjevskih zamjenic m. r. ili u NA mn. imenic, pridjevov i pridjevskih zamjenic ž. r. suglasniki /k/, /g/, /h/ stoju pred /e/, ko je u te padeže došlo morfološkimi promjenami (izjednačenjem), npr. A mn. m. r. junake, oblake, tolike, neke, velike; podvige, druge, uboge; grijehe, gh. grihe, uspjehe, gluhe, suze; NA mn. ž. r. rijeke, ruke, kratke, ovolike, slatke; noge, mnoge; strehe, gh. strihe, tih e itd. U dobi palatalizacijskih izmjenov je na tom mjestu stalo /y/.

Rezultate jotacije i palatalizacije očuvao je u jeziku morfonološki sistem. Oni su u suvrimenom jeziku produktivni morfološki i tvorbeni elementi, po ki se razlikuju jotirane, palatalizirane i sibilarizirane osnove u odredjeni morfološki i tvorbeni kategorija. U ti osnova je završni suglasnik nastao jotacijom ili palatalizacijom. Npr. mol-iti – molj-en (jotirana osnova); djevojk-a, gh. divojk-a – djevojč-ica, gh. divojčica (palatalizirana osnova), junak – junač-e (palatalizirana osnova) – junac-i (sibilarizirana osnova), gh. junaki; bog – bož-e (palatalizirana osnova) – boz-i (sibilarizrana osnova), gh. bogi; vrag – vraz-i (sibilarizirana osnova) itd. U gh. fali sibilarizirana osnova zvana vrag – vrazi, inf. dignuti – dizati, 2. l. jd. i mn. imp. reci, speci, recite, specite ...

Praslavski suglasnički sistem, ki je preoblikovan jotacijskimi i palatali­zacijskimi promjenami, naslijedili su dohistorijski sistemi pojedinih slavskih jezikov, pak tako i dohistorijski hrvatski jezični sistem, komu pripada i gradišćanskohrvatski jezik.

Jednačenje (asimilacija)